Obrazovanje i odgoj mladih ljudi je najveći i najodgovorniji zadatak društva u cjelini, države i uže lokalne zajednice. Obrazovni sistem kao sveukupnost mnogobrojnih faktora (kvalitetni kadrovi, nastavni planovi i programi, udžbenici, individualna postignuća itd.) istovremeno podrazumijeva human i stručno opremljen prostor za rad u kojem će se učenik osjećati vrijedno i dostojanstveno, što svakako osnažava i povećava motivaciju i želju za sticanjem znanja.
Razvojni put Srednje medicinske škole - Jezero Sarajevo započinje odmah nakon II svjetskog rata, 26. septembra 1946. godine kada je osnovana dvogodišnja „Škola za babice", smještena u krugu Akušersko-ginekološke klinike „Jezero". Tokom vremena mijenjali su se nazivi škole i obrazovni profili:
- 1956. „Škola za babice i dječije njegovateljice",
- 1966. „ Školski centar za obrazovanje akušerki i dječijih njegovateljica",
- 1972. „Škola za medicinske sestre akušerskog i pedijatrijskog smjera",
- 1974. Škola pod istim nazivom ulazi u sastav Školskog zdravstvenog centra u Sarajevu zajedno sa Medicinskom i Školom za zubne tehničare. Pored akušerskih i pedijatrijskih sestara obrazuju se i medicinske sestre opšteg smjera,
- 1978. OOUR Škola za medicinske sestre – tehničare u okviru RO Školski zdravstveni centar Sarajevo,
- 1983. uvodi se stepenovanje zanimanja:bolničar (II stepen),
- 1986. uvodi se obrazovni profil fizioterapeutski tehničar,
- 1987. zanimanje frizer (IV stepen stručne spreme),
- 1990. kozmetički tehničar,
- 1991. rasformiran je RO Školski zdravstveni centar i Škola postaje potpuno samostalna obrazovno-odgojna ustanova pod nazivom Škola za medicinske sestre-tehničare i zadržava sve obrazovne profile koje je imala do tada,
- 1998. pored postojećih obrazovnih profila uvedeno je novo stručno zvanje psiho-gerijatrijska sestra-tehničar,
- 2009. JU Srednja medicinska škola – Jezero Sarajevo.
Osnivanje škole
Zakon o osnivanju Škole za babice, Prepis
Predsjedništvo Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine donosi
Zakon o Školi za babice
Član 1
Osniva se Škola za babice u Sarajevu kao ustanova Ministarstva narodnog zdravlja. Ministar narodnog zdravlja može osnovati ovakve škole i u drugim mjestima.
Član 2
Zadatak Škole za babice je obrazovanje, stručno osposobljavanje i uzdizanje kadra za ukazivanje stručne pomoći trudnim ženama i porodiljama.
Član 3
Redovno učenje u Školi za babice traje dvije godine.
Član 4
U Školu se primaju učenice najmanje sa završenom osnovnom školom i koje nisu mlade od 20 a ni starije od 30 godina.
Član 5
Broj učenica za prijem u školu određuje ministar narodnog zdravlja.
Član 6
Pri Školi postoji internat u kome učenice, za vrijeme školovanja, obavezno stanuju.
Član 7
Izdržavanje Škole za babice pada na teret budžeta Ministarstva narodnog zdravlja.
Član 8
Na čelu Škole stoji direktor koga postavlja Ministar narodnog zdravlja u suglasnosti sa Predsjednikom Vlade. Direktor mora biti specijalista za akušerstvo i ginekologiju. Nastavnike i ostalo osoblje postavlja Ministar narodnog zdravlja.
Član 9
Ministar narodnog zdravlja propisaće Pravilnik o organizaciji i radu Škole za babice, Pravilnik o nastavnom planu, programu i načinu polaganja ispita kao i Pravilnik o internatu.
Član 10
Ovaj zakon stupa na snagu danom obnarodovanja.
Zakon broj 26 26. septembra 1946. god.
Predsjedništvo Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine
Sekretar Predsjednik
Husnija Kurt, s.r.
Dr. V. Kecmanović , s.r.
Ratna škola
U decembru 1992. godine počeo je rad ratnih škola u Sarajevu po punktovima u blizini mjesta stanovanja učenika, a po revidiranim nastavnim planovima. Čas je trajao 30 minuta i nastava se odvijala u gotovo nemogućim uslovima.
Naša je škola formirala punktove u Mjesnim zajednicama: Park, Višnjik, Hrastovi i Otoka, te istureno odjeljenje u Dobrinji, Hrasnici, Sokolović Koloniji i u okviru Ratne bolnice "Suhodol".
Školske 1994/95.godine, nastava se organizira u prostorijama Srednje medicinske škole, a od 1995/96. godine i u zgradi Trgovinske skole i to je trajalo sve do kraja školske 1997/98. godine.